Martin Ødegaard: Dobre stvari čekaju one koji naporno rade

Bili smo s Martinom Ødegaardom na snimanju za Nike Mad Ready Pack u Londonu, a časopis VERSUS tada je intervjuirao Martina. Ako želiš pročitati originalnu verziju intervjua, možeš je pronaći na VERSUS internetskoj stranici.

Martinova priča dokazuje da je strpljenje vrlina.

Koliko se život može promijeniti u 10 godina? Treba pitati Martina Ødegaarda; on ima puno toga za reći. 

Godina je 2024. i danas — na kišni četvrtak poslijepodne na samoj periferiji Londona — našli smo se kako bismo čuli njegovu priču. Kako počinjemo razgovarati, tako raste osjećaj poznatosti, kao da ga znam godinama. Onda shvatim da je to na neki način i istina. Za sve nas.

Norveška je poznata po svojim pričama, a prije samo nešto malo manje od 10 godina, 15-godišnjak u Drammenu započinjao je vlastitu priču koja će mu zauvijek promijeniti život. Bio je heroj svojeg grada koji je postao svjetskim čudom od djeteta, a nitko, pa čak ni on, nije mogao predvidjeti što će uslijediti. Svijet je bio u iščekivanju: gdje će Martin Ødegaard otići? Bilo je puno poziva, ali Real Madrid dao je ponudu koju jednostavno nije mogao odbiti.

Ali nikad nije baš tako jednostavno, zar ne?

Priče o čudima od djece znaju biti okrutne. To je nešto što nogometni svijet često zaboravlja. Odseliti se od kuće dovoljno je teško, a kamoli preseliti se u tinejdžerskim godinama na drugi kontinent, i to u najveći klub na svijetu s milijunima očiju čvrsto uperenima u tebe. Nogometni ptić još uvijek nespreman za svoj let. To je bila Martinova stvarnost, a ubrzo su mnogi stavili zaključak na njegovu priču i otpisali ga bez puno razmišljanja. On je u međuvremenu pisao priču po svojim pravilima.
Tu se krije i lekcija za naučiti. U nogometu se često zanemari osoba, u fokusu je samo njezina uloga kao igrača. Svake se sezone ciklus iznova ponavlja: više utakmica, više očiju, više pritiska. Učiti iz neuspjeha nije lako, a pogotovo kad tvoje pogreške analiziraju milijuni. Ta je stvarnost teška i odraslim ljudima, a tinejdžerima je duplo teža.
Martina smo gledali kako se pretvara iz dječaka u muškarca, vidjeli smo njegove uspone i padove, iskušenja i nevolje na 10-godišnjem putovanju iz kojeg svi možemo nešto naučiti. Martinova je priča priča o otpornosti, upornosti i dokaz je da je strpljenje vrlina. On je napravio odmak kako bi vidio širu sliku, a kako je njegova karijera u procvatu, tako konačno dobiva priznanja koja zaslužuje: vodi svoj klub i svoju zemlju u nove ere uspjeha.

Zato još jednom pitam: koliko se život može promijeniti u 10 godina?

VERSUS je razgovarao s Martinom na Nike ‘Mad Ready’ pack snimanju za 11teamsports – o njegovu putovanju, preprekama i ulozi lidera na najvećoj svjetskoj pozornici.

Nike Mad Ready Pack

VERSUS: Najprije, kako si?
Martin Ødegaard: Dobro sam. Ne mogu se žaliti. Uvijek dobro. 

Važno je upoznati te kao osobu isto koliko je važno upoznati te kao igrača. Kako bi se opisao jednom rečenicom?  
Prilično je teško. Smatram da sam mirna i opuštena osoba; netko tko je povezan s bliskim ljudima.

Kako se to odražava na terenu?
Mislim da puno moje osobnosti završi na terenu. Istovremeno, ono što se vidi na terenu drugačije je od onoga tko jesam izvan njega. Na terenu, čini mi se, može se vidjeti više agresije. Ipak, ja sam mirna osoba. Dobro se nosim s pritiskom i uvijek pokušavam ispravno odlučiti. Pa vjerujem da to koristim na dobar način.

Je li tijekom tvoje karijere, a i prije, bilo ljudi u nogometu i izvan njega koji su te oblikovali kao osobu i igrača koji si danas? 
Toliko je ljudi koji su mi pomogli biti ovo što danas jesam: moja obitelj, naravno, moji treneri i suigrači. Puno sam naučio od raznih ljudi i samo pokušavam pokupiti neke male stvari od onih koji me okružuju. Tako sam postao osobom koja danas jesam.

Kad si prvi put zamijećen, brzo su te etiketirali. Kako si se prilagodio na takvu promjenu? 
U tom je trenutku to za mene bio veliki korak. Znate, imao sam samo 15 godina kad sam počeo igrati u Norveškoj, a onda i za reprezentaciju, pa je sva ta pažnja bila velika promjena za mene. Jedan sam dan išao u školu i radio sve normalne stvari, a onda sam odjednom bio svugdje. Ali smatram da sam se sa svim tim dobro i nosio jer sam ostao fokusiran na ono što mi je bilo važno: naporno trenirati i uživati u nogometu. Tako sam se s time nosio. 

Je li te to oblikovalo u osobu koja si danas?
Da, mislim da je. Mislim da sam puno toga prošao. A još sam uvijek zapravo mlad, iako imam puno iskustva. Bilo je uspona i padova, ali definitivno su mi pomogli postati osobom koja danas jesam. 

Mnogi su govorili da ti je 18. godina presudna. Međutim, čini se da je tvoja karijera to pobila i da je strpljenje vrlina. Kako si se nosio s očekivanjima koja su postojala prije nego što si otišao u Arsenal? 
Da, kako ste i sami rekli, ljudi o meni govore otkad sam bio jako mlad. Kad sam otišao u Madrid, svima je to bila velika stvar. A onda sam odjednom bio u Nizozemskoj i svi su mislili da neću uspjeti doći do najviše razine, znate? Mislili su da ću biti sve lošiji i lošiji. Zato mislim da je to dio nogometa, a nogomet je dosta reaktivan, ako je to moguće tako nazvati. Ako igraš dobro, najbolji si na svijetu, a ako ne igraš, onda si najgori. Nema između. Ja se samo pokušavam sa svime dobro nositi i gledati svojim očima, kao i očima onih oko sebe. Slušam ljude koji su mi važni, slušam trenere. I mislim da se na taj način nosim s tim. Fokusiram se na sebe, dobre ljude i prave ljude. I cijelo vrijeme naporno treniram.

Otkad si stigao na sjever Londona, baš si stasao. Mladi si kapetan koji surađuje s menadžerom Mikelom, svojim klubom i svojom zemljom, i središnja si točka dvaju rastućih projekata. Što to tebi znači i koliko je uzbudljivo za tvoju karijeru u cijelosti?
Ono što se događa i ovdje i u reprezentaciji jako je lijepo. Prije nego što sam stigao ovdje, šef Mikel rekao mi je sve što namjerava napraviti s klubom, a to je bio jedan od glavnih razloga mojeg dolaska. Htio sam biti dijelom toga. Kad mi je govorio o planu za momčad, klub i mene samog, osjetio sam da je to korak koji moram napraviti. Jako sam sretan otkad sam stigao i sretan sam zbog svega što radimo kao klub.

Tvoja kapetanska uloga nadilazi okvire kluba. Kako je biti takav ključan dio strastvene kulture na terenu i izvan njega te na tribinama?
Mislim da mi klub jednostavno odgovara zbog kulture koju smo ovdje izgradili i zbog svega što radimo zajedno: navijači, igrači i zaposlenici. Zato nam ide tako dobro. Atmosfera je u klubu i na stadionu nevjerojatna. To je nešto na čemu radimo zajedno i mislim da je jako važno tako nastaviti. Svi su oko kluba važni i moraju se osjećati tako.

U klub si stigao tijekom pandemije dok su tribine bile prazne. Sad se atmosfera konačno vratila. Čini se da su te navijači prihvatili kao da si njihov Londonac. Kako ti je ovo mjesto zvati domom i koliko su navijači važni za revitalizaciju kluba?
Da, mislim da su nam navijači važni. Kako ste rekli, kad sam stigao, navijača nije bilo zbog lockdowna. Navijači nam toliko daju, a igrati bez te energije i strasti koju oni donose bilo je tužno. Sad, a pogotovo u posljednjih nekoliko utakmica, vidimo koliko nam energije i snage za nastavak daju. Zato je sjajan osjećaj igrati svaki put i dobivati tu podršku. Ovdje se osjećam kao doma. To je poseban osjećaj koji ne uzimam zdravo za gotovo.

Arsenal je poznat po tome što proizvodi sjajne talente, a bliska i daleka budućnost kluba izgledaju iznimno obećavajuće. Kako njeguješ vlastiti uspjeh te uspjeh onih oko tebe i koje bi savjete mogao podijeliti s budućim liderima kluba? 
Jedan je od naših najvažnijih ciljeva osvajanje trofeja i to želimo ostvariti. Arsenal je klub koji mora biti na vrhu i to svi želimo. Zato sad svi na tome radimo. To je veliki san, ali želimo ga ostvariti. Imamo puno mladih igrača koji postaju sve bolji što je sjajno za budućnost kluba. Iako smo mlada ekipa, imamo iskustva i svi su igrači puno toga dosad prošli. Užitak je igrati s njima, nevjerojatni su. Nadam se da ćemo zajedno uspjeti ostvariti sjajne stvari.

To je povijesni klub koji je imao mnoge poznate kapetane kao što su Tony Adams, Patrick Viera i sad ti. Biti kapetanom nudi još više prilika za ostaviti trag u klubu. Po čemu želiš da te se pamti za, recimo, 20 godina? 
Želim da me se pamti po trofejima, naravno. To je cilj. To svi želimo. I to je za mene najvažnije. Ali nadam se da će me ljudi pamtiti i kao dobrog igrača, dobru osobu i dobrog lidera.

Igraš više nego ikad što nekad zna stvoriti i fizičke i mentalne probleme. S time se naoko lako nositi, ali mislim da je stvar puno kompliciranija. Kako se ti nosiš s takvim izazovima?
Ja zapravo mislim da smo mi jako sretni. Živimo svoje snove: igramo nogomet svaki vikend na najvećoj pozornici i jednostavno sam sretan što to mogu raditi. Zato se ne volim puno žaliti. Obožavam igrati nogomet i, da, ponekad može biti izazovno kad je raspored gust i pomalo lud. Ponekad zna biti teško, umoriš se, ali jednostavno trebaš izdržati i nastaviti raditi. 

A kako se opuštaš izvan terena?
Volim obične stvari: Netflix, PlayStation, obične stvari. Pokušavam ne razmišljati previše o nogometu dok ne treniram ili igram jer sam praktički cijelo vrijeme u tome. Zato volim raditi stvari drugačije kad ne radim. Uživam biti doma s prijateljima ili obitelji. 

Moda je jedan od načina na koje se igrači izražavaju izvan terena, a nedavno smo te vidjeli i na London Fashion Weeku s Bukayom. Kako si povezan s modom?
Iskreno, za mene to nije bila velika stvar. Moju obitelj moda oduvijek zanima, a imali su i svoju trgovinu. Tamo je bilo baš kul s Bukayom, odlično smo se proveli. 

Tvoja su postignuća, kao igraču, često usko povezana s uspjesima na terenu. Ali postoji li nešto na što si ponosan, a da se ne tiče nogometa i da o tome rijetko imaš priliku govoriti?
To je dobro pitanje. Mogu reći da su to odnosi s ljudima oko mene. Imam puno prijatelja koje sam imao i dok sam odrastao, a odnosi s mojim bratom, sestrama, ljudima oko mene. To je najvažnije u životu. I, da, ponosan sam na to.

Martin Ødegaard nosi Nike ‘Mad Ready’ pack koji je sad dostupan na 11teamsports.

Nike Mad Ready Pack